KONTAKTI

REZERVACIJE SU POŽELJNE

MOB
+385 91/7997182
+385 91/2524449

E-MAIL
kastilgospodnetic@gmail.com





POVIJEST KAŠTILA

Kaštel Gospodnetić u Dolu veleposjednički je sklop sagrađen na istaknutom dijelu sela za vrijeme tursko-mletačkih ratova. Nema točnih podataka o početku gradnje, ali prema obliku i arhitektonskim elementima s obilježjima renesanse pretpostavlja se da je utemeljen kad i gradnjom sličan kaštel Cerinea u Škripu, u drugoj polovini 16 stoljeća. U to vrijeme Turci su bili najbliži Braču (Klisu i Makarskoj) pa je i izgradnja služila u prvom redu za obranu od moguće najezde Turaka na otoke. Kuća je nadograđivana u više navrata pa je, u nastojanju da se dobije cjelina i zaštita od vlage, ožbukana krajem 19 stoljeća u, za to vrijeme karakterističnu, nijansu crvene boje zbog čega je neki nazivaju i crveni kaštel.˙
Dvorište je ograđeno obrambenim zidom sa škarpom (kosa gradnja), a na portalu je obiteljski grb baroknog sloga. Kamena dvokatnica L oblika je stojna kuća i sačuvana je sa cjelovitim interijerom 19 stoljeća. Zanimljivo je da je u temeljnom zidu kuće ugrađen kapitel starokršćasnke bazilike i pretpostavlja se da je tu donesen iz razrušenih okolnih bazilika koje su razlrušili Neretvanski gusari u 11. stoljeću.

Govoreći o imanju obitelji, ono se protezalo duž otoka. Predak obitelj, Jerolimo de Dominis 1632. napisao je popis svojih dobara u uredu u Splitu. U tom popisu spominje se kuća u Dolu sa dvije cisterne (gustirne). Jedna se nalazi ispod konobe, a jednu u blizini kuće što odgovra opisu upravo kaštela. U popisu se spominju i neka zemljišta kao Zakostirniće, Blatišće, Meja i niz ostalih koji su i danas u vlasništvu familije. Obitelj je i uz kuću u Dolu imala u vlasništvu i dio kuće Gospodnetić-Martinović u Postirima gdje je bila konoba ulja s kamenicima kapaciteta 15 tisuća litara. Ta kuća je naknadno nacionalizirana, a kamenice uništene.
U kući je uz pomoć sredstava Ministarstva kulture konzerviran pod u prizemnom dijelu kuće gdje se danas nalazi konoba na osnovu očuvanih djelova, u izvornom renesansnom obliku, pločama od terakote izrađenim prema posebnoj naruđbi u Italiji.
Izvršena je i sanacija krovišta, a predstoji i uređenje obrambenog zida i obnova same kule.

Prezime Dominis (slavenizirano Gospodnetić) se na Braču spominje od 1341. godine kad je na otok doselio Jakov Dominis zvan Gospod sa otoka Raba.
1668. Girolamo se Buffalis iz Trogira, čija je majka bila Dominis, sastavlja obiteljsko stablo za razdoblje 1312. do 1628. tzv. Codex Dominis. Na to stablo može se nadovezati i podaci iz crkvenih knjiga od 1700. godine (raniji podaci su izgorjeli u požaru) za obitelj Dominis-Gospodnetić nadimka Martinović. U popisu iskonskih plemićkih rodova 1658. kojeg je sastavio doktor don Ivan Ivanišević spominje se obitelj Dominis (Gospodnetić). Ženidbenim vezama familija je povezana sa drugim bračkim plemenitaškim obiteljima Dragojević, Lazaneis, Prodis, Petričić, Damjanović, Dominis (Krilotović) pa kasnije i sa pučkim djevojkama Bakić, Matulić i Hrepić. Jakov Gospodnetić rođen 1889. oženio je Lorindu Matulić, povratnicu iz Australije (Melbourne) čija je majka Irkinja Eleonora Dowling. Lorinda i Jakov imali su sedmero djece od kojih je petero odselilo u Italiju. Najmlađa djeca ostala su i školovala se u talijanskim školama, a kuća je naposijetku pripala Ermanu Gospodnetiću.

POMORSTVO I TRGOVINA

Kako bi se moglo nesmetano ploviti i baviti trgovinom, vlasnici brodova morali su služiti Mletačkoj vlasti. Tako se Jakov Gospodnetić spominje kao admiral luke Trogir. Od tog razdoblja potječe politička orijentiranost obitelji Talijanima. Od 17. do 20. stoljeća obitelj je u vlasništvu imala tri broda. 1786. spominje se brod vrste polaka pod nazivom Krist iz Longona (Marseille, Francuska) u vlasništvu Gospodnetić Jakova, kapetan Zane Gospodnetić, Jakova. 1796. spominje se brigantin La buona fortuna Gospodnetić Jakova, a kapetan je Pave Gospodnetić. Obitelji pripada i prvi brod iz Dalmacije koji je dobio patent za plovidnu pod austrijskom zastavom (nakon pada Venecije),izdan u Beču, a potpisao ga je sam car. Taj brod je registrian 8. svibnja 1798., a tipa je brigantin, imenom Budni Frane (Frane Villiante) (nekadašnja La buena fortuna). Vlasnik je Jakov Dominis Gospodnetić, a kapetan Pave Dominis Gospodnetić, sin Jakova. Nosivost mu je bila 136 tona, naoružan sa dva topa i 9 članova posade.
1836. rođen je Jakov Gospodnetić (Jakov i Pave imena su koja su se generacijski ponavljala) plovio je kao kapetan na brodu vlastele iz Genove. Priča se da se zaljubio u njegovu kćer i na jednom putovanju su ga zarobili alžirski gusari i tražili veliku otkupninu. Vlatele nisu pristale na ucjenu (zbog nedozvoljene veze sa kćerkom) pa je Jakov nesretno skončao.

POLJOPRIVREDA

Uz trgovinu i pomorstvo, obitelj se tradicionalno bavila i proizvodnjom vina i maslinovog ulja te uzgojem pčela. Iz tog vremena datiraju i stare bačve, kamenice i ostali alati koji su korišteni za tu svrhu. Kolika je bila proizvodnja vina govori podatak da su 1772. braća Gospodnetić, pokojnog Martina, izvezli 400 galona vina, a 1773, 500. Konoba je u prošlom i pretprošlom stoljeću imala kapacitet 60 tisuća litara vina i do drugog svjetskog rata, prije nacoionalizacije i agrarnih reformi, proizvodnja je bila maksimalna. Nakon drugog svjetskog rata obitelji je nacionalizirano i agrarom oduzeto 700 hektara maslinika, vinograda, šume i pašnjaka.

Danas obitelj posjeduje oko 20 hektara zemljišta.

©2012 Kaštil Gospodnetić